Kako pronaći sebe: pravo ja u IFS terapiji

U IFS terapiji pravo ja postaje dostupnije kada se odmaknemo od naučenih zaštitničkih reakcija koje preuzimaju naše misli, osjećaje i ponašanje. Dr. Tori Olds to opisuje kao um koji nastaje kada je mozak integriran, odnosno slobodan da koristi sve svoje sposobnosti.

Kada vas preplave nesigurnost, ljutnja ili samokritika, pristup tim sposobnostima može se suziti, iako one nisu nestale. Razumijevanje tog unutrašnjeg odmaka počinje upoznavanjem onoga što IFS naziva našim dijelovima.

Integriran mozak i slobodan um opisuju istu mogućnost

Na pitanje “Ko sam ja?” Tori Olds daje dva odgovora. Naučno usmjeren dio nje kaže da je pravo ja um koji nastaje kada je mozak integriran. Dio koji voli poeziju kaže da je pravo ja um koji nastaje kada je mozak slobodan.

Oba odgovora upućuju na istu mogućnost: pristup većem dijelu onoga što znamo, osjećamo i možemo razumjeti.

Međutim, um često radi pod ograničenjima. Svijest se suzi, određene informacije postanu nedostupne, a jedna naučena perspektiva počne određivati šta primjećujemo.

Olds koristi IFS, terapiju unutrašnjih porodičnih sistema, da objasni takva stanja. Taj pristup proučava mjesta na kojima ostajemo zaglavljeni, ali i ono što se pojavljuje kada se oslobodi više unutrašnjeg prostora. Tada postaju dostupniji složenije razumijevanje, fleksibilnost i osjećaj živosti.

Šta IFS podrazumijeva pod našim dijelovima

Dick Schwartz, osnivač IFS-a, u početku nije pokušavao otkriti slobodnije ili istinskije ja. Bavio se ponavljajućim, ukorijenjenim obrascima svojih klijenata. Poput drugih terapeuta, počeo ih je nazivati dijelovima.

Jedan dio osobe može biti samouvjeren, čak pretjerano samouvjeren, dok rukovodi ljudima na poslu. Kod kuće, međutim, može se pojaviti nesiguran dio kojem stalno treba partnerova potvrda.

Takvi dijelovi mogu izgledati kao potpune suprotnosti. Ipak, oba su naučeni načini reagovanja iste osobe.

Olds napominje da IFS razlikuje dvije osnovne vrste dijelova, ali se ovdje zadržava na zaštitničkim dijelovima. Njihov zadatak je da nas zaštite. Da bismo razumjeli zašto ponekad toliko snažno upravljaju nama, važno je razumjeti kako su naučili svoj posao.

Kako zaštita postaje psihološko mišićno pamćenje

Ljudi se ne rađaju sa svim znanjima potrebnim da se sigurno kreću kroz svijet. Moramo naučiti kako izbjeći opasnost, zadovoljiti potrebe i ostati voljeni i prihvaćeni u grupi.

Velik dio tog učenja odvija se kroz implicitnu memoriju, izvan svjesnog razmišljanja. Najpoznatiji primjer je mišićno pamćenje. Olds zato govori o svojevrsnom psihološkom mišićnom pamćenju: naučenim unutrašnjim pokretima kojima se štitimo.

To može biti ugađanje drugima, dominacija ili napadanje sebe. Intelektualiziranje također može služiti zaštiti, naročito kada vlastiti osjećaji ili potrebe djeluju prijeteće. Neki takvi dijelovi aktivni su gotovo stalno, dok se drugi uključuju tek u određenim okolnostima.

Kada gubimo ravnotežu, tijelo se refleksno pripremi za pad. Slično tome, zaštitnički obrazac može pokrenuti reakciju prije nego što je svjesno izaberemo.

Zato dobra namjera da budemo nježniji prema sebi ili manje odbrambeni prema partneru ponekad nije dovoljna. Naučena reakcija već je preuzela naše misli, osjećaje i tijelo.

Kada dio preuzme glavnu riječ

Ne učimo isti odgovor na svaku opasnost. U jednoj stresnoj situaciji osoba može biti popustljiva i pokorna, a u drugoj reagovati bijesom. Promjena može biti toliko nagla da ima osjećaj kao da je postala neko drugi.

Taj doživljaj često prati zbunjenost ili stid. Osoba sebe uglavnom smatra blagom, pa je vlastita ljutnja preplaši.

IFS stanje u kojem dio preuzme vodstvo naziva stapanjem ili poistovjećivanjem s dijelom. Tada njegova perspektiva određuje kako doživljavamo situaciju, šta osjećamo i kako postupamo.

To se ne dešava samo u odnosima s drugim ljudima. Zaštitnički dio može upravljati i odnosom prema vlastitom unutrašnjem svijetu. Naprimjer, stalno analiziranje može ograničavati kontakt s emocijama koje djeluju nesigurno.

Takvo preuzimanje kontrole može djelovati obeshrabrujuće. Ipak, IFS polazi od toga da je moguće napraviti odmak i ponovo posmatrati ono što se događa.

Odmicanje od dijela počinje znatiželjom

Proces koji IFS naziva unblending podrazumijeva da osoba više nije potpuno poistovjećena s dijelom, nego ga može primijetiti i posmatrati.

Prostor za razumijevanje reakcije

Prema Olds, promjena počinje kada usporimo, postanemo svjesniji onoga što se događa i zainteresujemo se za dio koji je preuzeo vodstvo. Važna je iskrena želja da ga razumijemo, umjesto da se borimo protiv njega.

Tada nastaje posmatračka udaljenost. Reakcija je još prisutna, ali više ne određuje cijelo naše iskustvo.

Iza jedne reakcije može se pojaviti druga

Olds navodi primjer osobe koja prvo primijeti dio koji automatski okrivljuje supruga. Kada se odmakne od njega, pojavi se drugi dio: ljut je na nju zbog tog okrivljavanja i počinje je vrijeđati.

Samokritika, dakle, također može biti dio koji je preuzeo kontrolu. Zato odmak od prve reakcije ne znači nužno da je proces završen.

Olds to poredi sa skidanjem slojeva luka. Ponekad je potrebno prepoznati nekoliko dijelova prije nego što se pojavi drugačiji osjećaj sebe. Detaljnije razmatranje tog procesa ostavlja za naredni nastavak serijala.

Šta ostaje kada se dijelovi povuku

Dok je razvijao ovaj način rada, Schwartz je primijetio ponavljajuće iskustvo. Nakon odmicanja od nekoliko dijelova, klijenti bi na pitanje koji dio sada primjećuju odgovorili da to više ne djeluje kao dio. Osjećali su da su naprosto oni sami.

Schwartz je to nazvao Self, s velikim početnim slovom S. Olds spominje i nazive pravo ja, najdublje ja, više ja, odraslo ja i mudri um.

U njenom prikazu IFS-a, to ja stalno je prisutno, čak i kada mu nemamo pristup. Ono prirodno dolazi do izražaja kada se odmaknemo od uobičajenih, automatskih načina reagovanja.

U IFS-u, pravo ja ostaje prisutno i onda kada zaštitnički dijelovi ograniče naš pristup njegovim sposobnostima.

Schwartzovo otkriće zato mijenja početno pitanje. Proučavanje dijelova dovelo ga je do nečega što klijenti nisu doživljavali kao još jedan dio svoje ličnosti.

Osam osobina pravog ja u IFS-u

IFS sažima osobine Selfa kroz osam pojmova koji na engleskom počinju slovom C. Na bosanskom, to su:

• Saosjećanje.
• Povezanost.
• Smirenost.
• Kreativnost.
• Jasnoća.
• Znatiželja.
• Samopouzdanje.
• Hrabrost.

Olds naglašava da ova lista nije sveta ni konačna. Ona sažima sposobnosti koje se iznova pojavljuju kada ljudi dođu u kontakt s pravim ja, uprkos njihovim međusobnim razlikama.

Prepoznaje i duhovnu dimenziju tog iskustva. Neki ljudi IFS uključuju u svoj kršćanski ili budistički put. Stanje koje bi neko povezivao s dugogodišnjom meditacijom, prema njenom iskustvu, može postati dostupno kroz odmak od dijelova.

Olds to povezuje s urođenom ljudskom sposobnošću za znatiželju, saosjećanje i kreativnost. Zaštitnički obrasci mogu ograničiti njihov izraz, ali ih ne uklanjaju.

Zašto gubimo pristup tim sposobnostima

Dijete ponekad nauči da znatiželja, povezanost ili saosjećanje nisu sigurni. Ako je njihovo potiskivanje pomagalo da se zaštiti, zaštitnički dio nastavlja održavati taj način ponašanja.

Olds ga poredi s vojnikom koji ne napušta svoje stražarsko mjesto. Njegov posao je da se pobrine da osoba nastavi raditi ono što joj je ranije pomagalo.

Zato zaštitničke dijelove opisuje s poštovanjem. Neki su u prošlosti možda pomogli osobi da preživi. Mogu se razumjeti kao mali heroji koji još obavljaju stari zadatak.

Međutim, njihovo aktiviranje sužava iskustvo. Ako je određeni obrazac nastao da zaustavi znatiželju, on će je i dalje zaustavljati. Ako zaštita zahtijeva udaljavanje od drugih, povezanost postaje teže dostupna.

Tu se vidi razlog zašto borba protiv zaštitnika promašuje njegovu ulogu. On nastavlja provoditi naučenu zaštitu, čak i kada ona ograničava sposobnosti kojima osoba raspolaže.

Neuralna integracija povezuje više onoga što znamo

Olds naučno objašnjenje pravog ja gradi oko pojma neuralne integracije. Dio povezuje s određenim obrascem aktiviranja neurona, oblikovanim pamćenjem: kada se dogodi nešto poznato, slijedi naučena reakcija.

Ograničenja jednog naučenog obrasca

Kada taj obrazac preuzme vodstvo, dostupno je prvenstveno ono što je taj dio naučio. Pažnja se usmjerava na informacije koje on smatra važnim, kroz njegovu perspektivu.

Nasuprot tome, integriranije stanje omogućava korištenje šireg iskustva. U razumijevanje situacije uključuju se informacije iz okoline, racionalno razmišljanje, emocije i intuicija.

Zato odgovor može biti fleksibilniji i kreativniji. Mozak ima pristup većem dijelu svog znanja, umjesto da se oslanja na jedan zaštitnički obrazac.

Pastuh koji izlazi iz štale

Olds tu slobodu poredi s divljim pastuhom zatvorenim u štali. Tek kada se vrata otvore, može potrčati punom brzinom i koristiti cijelo tijelo, uključujući noge, leđa, vrat, pluća i oči.

Slično tome, um pokazuje veći dio svojih sposobnosti kada različiti načini saznavanja mogu djelovati zajedno. Misli, osjećaji i intuicija postaju dostupni za složenije razumijevanje situacije.

Upravo zato Olds povezuje integraciju i slobodu. Integriran mozak manje je ograničen perspektivom jednog dijela. Njegovu puniju sposobnost razumijevanja i odgovaranja smatra smislenim načinom da govorimo o pravom ja.

Pristup pravom ja ima i društveni značaj

Za Olds, pronalaženje pravog ja ima važnost koja nadilazi lični razvoj. Složeni zajednički problemi zahtijevaju više od automatskih, naučenih odgovora.

Ona iznosi i evolucijsko objašnjenje: u dalekoj prošlosti oslanjanje na poznate obrasce moglo je biti dovoljno za preživljavanje i energetski manje zahtjevno. U okolnostima oskudice hrane, manja potrošnja glukoze imala je prednost.

Međutim, smatra da složenost problema s kojima se čovječanstvo suočava zahtijeva pristup našim punijim sposobnostima. Potrebni su ljudi koji mogu vidjeti složenost umjesto isključivo crno-bijelih podjela.

Tako opisuje i odraslost. Dječiji dijelovi koji pokušavaju igrati ulogu odraslih teško mogu zamijeniti mudrost, ljubav i sposobnost smirenog suočavanja sa složenim svijetom.

Osobine koje ističe su staloženost, kreativnost i blaga snaga. U njenom razumijevanju, pristup pravom ja pomaže da takav način djelovanja bude dostupniji i u zajedničkom životu.

Nastavak istraživanja IFS-a

U narednom dijelu serijala Olds detaljnije obrađuje odmicanje od zaštitničkih dijelova kako bi pravo ja moglo doći do izražaja. Prethodni nastavak opširnije razmatra naučno objašnjenje dijelova.

Informacije o njenim edukacijskim grupama, videokursevima i bodovima za kontinuiranu stručnu edukaciju dostupne su na stranici za edukacije dr. Tori Olds.

Pravo ja postaje dostupnije kroz unutrašnji prostor

IFS prikazuje pravo ja kao stalno prisutnu sposobnost kojoj zaštitnički obrasci mogu ograničiti pristup. Kada se pojavi odmak od tih obrazaca, više znanja i osjećaja može učestvovati u našem odgovoru.

Zaštitnički dijelovi pritom zaslužuju razumijevanje za posao koji su naučili obavljati. U prikazu Tori Olds, pronalaženje sebe znači pristup punijim sposobnostima uma, uz manje ograničenja koja nameće jedan naučeni odgovor.